среда, 07. септембар 2016.

Илирски мач "Sica" одн. Сика - Секач 



Према Dictionnaire des Antiquités Grecques et Romaines, tome 4, volume 2,Paris, 1926, p. 1300,име Сика потиче од Прото-индо-европског корена "сек" што значи сећи,одсећи,етимологија је јасно разумљива преко Словенских језика.

Дугачак од 40 до 45 центиметара,Сика је нешто на прелазу кратког мача и дугачког ножа,којег су користили Илири,Трачани, Дачани,сличан мач су користили Македонци,касније и Римљани,налази се на Трајановом стубу у Риму где је приказан Дачки краљ Децебал који је њиме извршио самоубиство,налажен је широм Блакана,у Србији,Босни,Бугарској и Албанији ...






Најлакши начин до зараде на интернету икада:





Приказ Скита,са опанцима и Трачанско-Фигијском капом,на античкој вази из 5.века пне.




Најлакши начин до зараде на интернету икада:




Dokazi kontinuiteta u narodnoj nošnji, duhovnim i pogrebnim običajima, polifoniji, tetoviranju, narodnim predanjima...



1.
Irma Čremošnik (1916.-1990.), slovenska arheologinja , "Nošnja na rimskim spomenicima u BiH, 1963.", u toj analizi nošnje na rimskim spomenicima zaključila je da su se dijelovi "autohtone nošnje naših ilirskih plemena očuvali... najzad, kroz vijekove i do danas: tako se opanci nose u svim našim krajevima, maramu na glavi istog oblika nose i danas žene u Hercegovini (i ostalim jugoslavenskim zemljama), kapuljaču - cucullus - nose svi pastiri, a u Hercegovini je i danas poznata duga i kratka kapuljača; poludugu košulju širokih rukava slično dalmatici, nose žene u Bosni, uske hlače sa tozlucima nose muškarci u Primorju i Hercegovini. Možda bi detaljnija uspoređenja današnjih narodnih nošnji sa autohtonom nošnjom naših Ilira u rimsko doba dala i više analogija"
Zorislava Čulić (1920 -1997.), etnolog (Prilog proučavanja elemenata starobalkanske kulturne tradicije u narodnim nošnjama BiH, 1966.): „Tako je do sada konstatovano da je ličko-dalmatinska crvena kapica , koja se nosi i u zadapdnoj Bosni, analogna kapi iz željeznog doba nađenoj u Komoplju u Lici, kao i izvestan broj ženskog nakita iz preistorijskih nalazišta. Dalje valja spomenuti „toke“ sa srebrnim pucetima u muškoj nošnji BiH, koje odgovaraju nekoj vrsti pancira od metalnih pucadi kakav je nađen u jednom ilirskom grobu na Glasincu. Za pastirsku kabanicu sa kukuljicom također su konstatovali neki naučnici da je ostatak stare balkanske nošnje, a također i za „struku“ s kojom se ogrću u hladne dane ne samo pastiri nego i svi ljudi u planinskim krajevima na području dinarske etničke zone“ O prikazima ženskih nošnji na stećcima: „Među njima ima samo jedna na kojoj se vide nabori u donjem delu, dok su sve ostale prave i bez nabora. Po svom obliku i po tome kako su opasane i kako padaju do zemlje, ove haljine na stećcima mnoga podsjećaju i na dalmatiku i na našu dinarsku košulju. Karakteristično je također i to dase ove predstave figura u spomenutim haljinama nalaze najviše i uglavnom na stećcima iz naših dinarskih krajeva: Stoca, Konjica, Duvna, Mostara, Kupresa, Trebinja, Kalinovika, Bileće, Imotskog, Gornjeg Hrasna, a ima ih i iz okolice Nikšiča i iz Dalmacije. Dakle, sa tereitorije na kojoj na kojoj je bila poznata dalmatika, i na kojoj obitava naša dinarska košulja.... Među druge delove odeće koje nose žene u dinarskim krajevima preko košulje spada suknena duga haljina; ona je razrezana sasvim spreda i skopčava se samo u gornjem delu, a negdje se samo opasuje, bez zakopčavanja.... možemo konstatovati da je postojao izvestan kontinuitet u upotrebi odeće...“
2. Tetoviranje kao narodni običaj od davnina u južnoslavenskom narodu je jako zastupljeno, poglavito u BiH gdje je to još živo, još jedan dokaz o kontinuitetu od antike potvrđuje grčki geograf Strabon koji kad piše o Japodima, tvrdi da se i oni tetoviraju kao i ostali Iliri i Tračani, što je potvrdeno otkricem igala za tetoviranje u ilirskim grobnim humcima u BiH.
3. Kontinuitet ilirskog kulta Lara, za koji je polihistor Ćiro Truhelka dokazao da se radi o Krsnoj slavi, dakle to je ilirski kult koji se samo preimenovao dolaskom kršćanstva, i koji je zastupljen jedino na prostoru Dalmacije, BiH i Srbije, a manjem obimu u Makedoniji i Bugarskoj u ostalim kršćanskim zemljama taj je običaj nepoznat ili je nestao.
4. Naš kontinuitet je vidljiv i u polifonijskoj narodnoj glazbi za koju sarajevski etnomuzikolog Cvjetko Rihtman (1902.-1989.)tvrdi da je u našem narodu prisutna od antike (O ilirskom porijeklu polifonih oblika narodne muzike BiH)
5.
Narodna predanja kao dokaz naše autohtonosti... Ako naš stari i neuki narod pamti ilirske kraljeve i rimske careve, to znači da je naš jezik ilirski oduvijek isti, jer samo nam Iliri mogu govoriti o njima, jer narodna predanja se ne prevodu i ne predaju drugom narodu. A to su brojna predanja o ilirskim kraljevima, rimskom carstvu, odlasku naših mladića rimske legije, rimskim carevima našeg porijekla Trajana, Galerija, Dioklecijana, Konstantina... tu su i epske pjesme o kraljici Teuti i caru Dioklecijanu...
6.
Tu su i pokapanja pod kamene gromile-grobne humke iz brončanog doba čiji se kontinuitet nastavlja i u srednjem i novom vijeku gdje je već taj običaj dosta oslabio, a da grobne gomile nisu samo od nekih Ilira neslavena, nego da je to običaj slavenskih Ilira dokazuju nalazi istih humaka s paljevinskim grobovima u Njemačkoj, gdje je dokazano da su to slavenske grobne gomile .
7.
Nitko nikad nije zapisao postojanje nekih neslavenskih Ilira od ranog srednjeg vijeka do novog vijeka, nije zabilježeno niti jedno takvo pleme, južni Slaveni su oduvijek označavani Ilirima i nitko drugi.









Најлакши начин до зараде на интернету икада:





Zapisi o Srbima u prvom veku nove ere






Serbi are mentioned by Pliny the Elder as Scytian people taking place between Montes Ceraunii and the river Rhea.
Pliny the Elder lived between 0 AD and 100 AD when this was recorded.
As to the name of Agathodaemon which is a snake and name of Serbia which is Serpia (B and P are interchangable) it is logical that ancient Serbi were still holding to the oldest belief on Earth and worshipped Snakes as Holly Deity.
Later on in time the Snake became demonised, in Christianity.






Excerpt from the Byzantian cronicle states that
during visit to Emperor Vasilis 
Basil II "the Bulgar-Slayer"
(Βασίλειος Β΄ ὁ Βουλγαροκτόνος)
Scytian delegation
composed of Croatian and Serbian representatives
demanded to become subjects to the Byzant
after terrible raids of Romans in Dalmatia.
source;
Skylitzes Chronicle
original transcript and translation on the pictures.







The Slovaks of Hungary-Slavs and Panslavism,
Thomas Capek,Knickerbocker Press, 1906




The Slovaks of Hungary- Slavs and Panslavism, 
Thomas Capek, Knickerbocker Press, 1906



Turcogreacia libri 8 - Crusius , Martin
Basilea 1584 ,page 342


Tribali Bulgari are Serbian people precisely

Triballi , alijs Bulgari putantur : fed Nicephoro Gregore Servij funt :
quia libro eius 9.cap.15 Michael Bulgariae Rex , a Crale (Rege) Serviorum


 







Најлакши начин до зараде на интернету икада: